Vice Vukov - Šesnaest Lavandera текст песни

Noseći oprano rublje u Zadar, u zoru 2. studenoga 1891. godine, u nevremenu na moru izgubilo je život šesnaest pralja iz Preka na otoku Ugljanu.

Otkad su vas odnijeli vali,
Daleko negdje, u mir, samoću,
Nemirno more za Mjeseca noću
Vašim se svijetli očima.

Jer bila je bura, i bila je nevera,
I u smrt je pošlo šesnaest lavandera.

Otkad su vas posestrile školjke
I niste došle sa puta duga,
Svi maestrali, i bure, i juga,
Vašim se glase pjesmama.

Jer bila je bura, i bila je nevera,
I u smrt je pošlo šesnaest lavandera.

Ipak, žive ste u srcu, zvijezdama,
U dubinama u društvu zlatnih riba,
Ko majka voljenu djecu
More vas grli i ziba,
Ko majka voljenu djecu
More vas grli i ziba.

Otkad su vas odnijeli vali
I niste došle sa zadnjeg puta,
Vjetar što noću u obalama luta
Još tuži vaše tužaljke.

Jer bila je bura, i bila je nevera,
I u smrt je pošlo šesnaest lavandera,
Šesnaest lavandera,
Šesnaest lavandera !